Rekoh ja biće nastavka. Telegrafski.

RZZO Stari Grad. Šalter za nezaposlene. Predmet: prokleta overa zdravstvenih knjižica za sina i mene. Iako sam telefonski obaveštena da mi pored knjižica treba samo radna knjižica i llična karta, vidim na šalteru da treba to dvoje da bude i iskopirano. Izađem da iskopiram, nije daleko. Stanem u red.

Ja: Dobar dan, došla sam da overim knjižicu za sebe i sina.

Š(alterska radnica Vanja): Gde vam radi suprug?

Ja: Nemam supruga.

Š: Kako to mislite?

Ja: Ne znam šta me pitate, nemam supruga?

Š: Ali on zarađuje?

Ja: Ko?

Š(ljutito): Otac vašeg deteta!

Ja: Moje dete nije u kontaktu sa svojim ocem.

Š: Ali on zarađuje!

Ja: MOJE DETE NE POZNAJE SVOGA OCA!

Š: Ko ima starateljstvo nad detetetom.

Ja: Ja.

Š: Dajte mi rešenje.

Ja: Nemam rešenje.....

Trajalo je to mnogo duže i bilo je bolnije. Majko mila. Tresla sam se. Nekako smo se dogovorile da joj donesem izvod iz matične knjige rodjenih da se uveri da tamo drugi roditelj nije upisan... koji sigurno zarađuje, u pravu je žena...

Nego imala sam sreće da mi je ljubazna šefica objasnila da nema razloga za frustraciju i da je koleginica postupila kako treba JER ZAKON NE POZNAJE SLUČAJ KAO MOJ.

Nataviće se... nažalost.